Povodom obilježavanja Tjedna djeteta, ove godine je upriličen susret dječjih domova iz BiH u Majčinu selu u Međugorju. Susret je planiran za dane vikenda, 7., 8. i 9. listopada.

Na taj poziv smo se odazvali i mi iz Male škole, te su put Međugorja krenule tri djevojčice u pratnji odgajateljica.

Na susret su došli predstavnici domova širom Bosne i Hercegovine, te pridržavajući se rasporeda planiranih aktivnosti, proveli smo vrijeme u ugodnom druženju, razgovoru, sportu i izletima.

Prvog dana, na otvorenju XVII. susreta dječjih domova, dočekao nas je i srdačno pozdravio ravnatelj Majčina sela, fra Dragan Ružić, predstavnici općine Čitluk, te predstavnici resornog Federalnog ministarstva. Nakon pozdravnih riječi, ostatak programa su uveličala djeca predstavljajući svoje ustanove bilo recitacijom, igrokazom, pjesmom ili plesom.

Za drugi dan susreta bile su planirane različite radionice, kako za djecu, tako i za odgajatelje. Dok su djeca svoju energiju trošila na sportskim terenima, odrasli su bili na predavanju splitske psihologinje kako bi još ponešto naučili o samokontroli, motivaciji, konstruktivnim izražavanjima osjećaja, te poradili na dobroj komunikaciji.

U popodnevnim satima smo posjetili muzej, galeriju slika “Majka”, te crkvu i samostan sv. Ante Padovanskog na Humcu. Nakon toga smo otišli na vodopad Kravice. Po povratku u Majčino selo, poslušali smo svjedočanstva o ovisnostima članova iz zajednice Milosrdni otac. U nadi da su njihova iskustva dotakla srca naše djece, u sjećanju mi je ostala izjava gospodina koji je ispričao svoju priču: “Sve vam je u životu dozvoljeno, ali vam nije sve na korist!”

Ostatak večeri je proveden u opuštenoj atmosferi dok su mladi pokazivali svoje pjevačke sposobnosti na karaokama boreći se sa tremom.

Treći dan susreta je obilježen dodjelom nagrada i priznanja te pozdravnim govorom.

Na ovakvim susretima možemo uvidjeti koliko je važno sebe dati za drugoga, a pritom ne očekivati zahvalnost i ordenje za učinjeno. Uviđamo koliko bi besmisleno bilo živjeti kada ne bismo bili tu za druge. Živimo, vodeći se izrekom: “Ti postojiš – ja mogu biti!”

Poneseni lijepim iskustvom, ugodnim druženjima, novim poznanstvima i prijateljstvima, vratili smo se svome domu.