Svake godine u ovo vrijeme Vareš na poseban način oživi i procvjeta, zamirišu cvjetovi mladosti koji završavaju još jednu etapu svoga života. Maturanti, ove godine njih četrdeset i jedno, a među njima i naše štićenice Dragana i Emanuela, završavaju svoje srednjoškolsko obrazovanje. Budućnost je to koja smjelo i ponosno korača pred pomalo uplašenim stanovnicima ovoga grada.

Prvi je to veći skup ove godine nakon mjeseci zatvorenosti i izolacije zbog korona virusa. Prvi, ali vjerujem ne i jedini znak da će biti bolje, da mora biti bolje.  Djeca i mladi su znak da nada postoji, da se Bog još nije umorio, da nije odustao.

I ovi mladi su znak nade ovome gradu, ovoj zemlji, svima nama. Prelijepi, svježi, svečani, još neopterećeni, s klicom radosti koja nam je svima tako potrebna, spremni iskoračiti iz udobnosti i sigurnosti u neizvjesne prostore akademskog ili radničkog života.

I naše drage djevojke Dragana i Emanuela započinju jedan novi, važan korak svog životnog puta. Velik je to i emotivan događaj ne samo za njih, nego i za sve nas u Maloj školi. Još jučer djevojčice koje trebaju još toliko toga naučiti, a sada već odrasle, zrele žene.

Još jučer smo se zajedničkim snagama borile s teškim školskim zadacima, a sada su već spremne na neke puno teže i zahtjevnije zadatke, i to samostalno.  Želimo im da pođu hrabro i odvažno, bez bojazni i straha. I neka ih uvijek, na svakom novom koraku prati Božji blagoslov i blizina.