Već godinama traje, i iz godine u godinu se produbljuje, prijateljstvo između djece i sestara u Maloj školi i naših kumova i prijatelja u Rodoču. Već tradicionalno odlazimo tamo u branje trešanja i nara, a uz to su nam uvijek dodatno napunjeni gepeci svakojakim dobrima njihovoga kraja. Tako se dogodilo i u nedjelju, 14. listopada, kada se jedna malo veća grupa djece i sestara zaputila provesti dan u Rodoču.

Toplo dočekani kao i uvijek, dan smo započeli sv. misom u rodočkoj crkvi. A onda već uhodanim putovima, u rodnu kuću obitelji Šaravanja na kratki predah pa dalje u branje nara. Kad stigne ekipa iz Male škole, već su spremljene gajbe nara, smokava, krumpira, kanistri vina...i sve to napunjeno i darovano s toliko ljubavi i predanja da nam prvo treba vremena da postanemo svjesni koliko smo dobro došli.

Branje nara je onda za nas sve drugo samo ne posao jer uz druženje s mještanima i prijateljima koji nam se pridruže, djecu koja trče i zabavljaju se, to je zaista samo ugodno provedeno vrijeme. Domaćini koji nam ponude nar i pregršt drugih stvari, još nas počaste i kavom i čašicom ugodnog razgovora. I kakav bi to bio boravak u Rodoču da ne završi ukusnim rošitljem, tortom, i satima druženja i uživanja u prelijepom krajoliku. Iako vrijeme i mjesto nemaju pretjeranu ulogu kad ste s prijateljima, taj dan nam je i to išlo u prilog.

Vrijeme je bilo prekrasno, toplo tako da smo skoro zaboravili da je jesen. Završetak dana je bio samo još jedna prilika za planiranje nekog novog susreta i druženje, u Varešu ili u Rodoču, ionako nije bitno.