Intenzivno ljeto obilježeno brojnim susretima, kampovima, posjetima, ljetovanjima, okrunjeno je 25. kolovoza 2024. godine kada su se u prostorijama Male škole okupili sadašnji i bivši korisnici, sadašnje i bivše sestre i odgojiteljice, sadašnji i bivši suradnici. „Više je razloga našem današnjem okupljanju“, kazala je na početku ravnateljica s. Kristina Marijanović te nastavila: „prvenstveno smo tu da susretnemo jedni druge, Bogu zapjevamo i zahvalimo svojim životom, što ćemo na poseban način izraziti svetom misom u našoj vareškoj župnoj crkvi“.

Ukratko je podsjetila okupljene na povijest života i djelovanja sestara u Varešu te rekla: „Puno je brojeva navedeno, ali ti brojevi skrivaju velike životne priče i otkrivaju želju sestara da u novije vrijeme ponovno zažive svoju karizmu u Varešu. Tako godine 2004., (prije točno 20 godina) nakon brojnih zahtjeva, uspjele su vratiti kuću, ali u derutnom stanju. Obnova nije bila moguća te na istom mjestu sestre naše Bosansko-hrvatske provincije grade novu kuću i otvaraju Ustanovu za prihvat i odgoj djece „Mala škola“ Vareš. Prva djeca stigla su u Malu školu u kolovozu 2009. godine – prije 15 godina. Tada je započela jedna etapa sestarskog djelovanja u Varešu koje smo svi mi dio“.

O vlastitom iskustvu života i rada u Maloj školi govorile su s. Snježana Pavić, prethodna ravnateljica, i Ivona koja je u Maloj školi od prvoga dana. „Proslave blagdana, imendana i rođendana, izleti, obavezno i slobodno obrazovanje, sportske, rekreativne i kulturne aktivnosti, radionice različitih sadržaja, formacijski i drugi susreti,  savjetodavni, edukativni i kreativni rad kroz seminare, radionice, folklor, muzikoterapiju, plesne i dramske sekcije, učenje sviranja gitare, klavira, jezika… Sve je to bilo dio Male škole i još puno toga, svakome od nas znano, a teško izrecivo. Ipak, neka ovo ne bude dan tužnih sjećanja, već dan zahvale za sve dobro doživljeno i proživljeno ovdje. Neka ovo bude također dan kojim smo već započeli svoje sutra, svi mi – svatko na svome životnom putu.  Mala škola je projekt dugo promišljan, ali ipak započet s dubokim pouzdanjem u Božju providnost. Dok danas izričem naglas zahvalu svima vama, mnogima i koji nisu mogli doći, a koji ste ugradili i ostavili dio sebe u Maloj školi, molim za hrabrost u svemu što nas čeka. Neka Gospodin blagoslovi naše puteve!“, zaključila je s. Kristina.