U petak, 7. lipnja 2024. godine u 18.30 sati u dvorani Male škole održan je ogledni sat na kojem su polaznici Muzikoterapije prezentirali ono što su radili tijekom školske godine, posebice u drugom polugodištu. Dvorana je bila ispunjena do posljednjeg mjesta i sretni smo da su vareška djeca i naši maloškolci povezali i na poseban događaj doveli u Malu školu veliki broj odraslih.

Gotovo svakoga petka u popodnevnim satima iz Male škole se čuo dječji smijeh, graja, pjesma, te zvukovi gitare i bubnjeva. Djeca su na sebi svojstven način stvarala malu čaroliju ritmova i igre riječi, te kroz pjesmu iskazala svoju ljubav prema svemu onome što ispunjava njihova srdašca.

Petnaestak najmlađih polaznika, uzrasta od tri do šest godina, pjevali su svoje najdraže pjesmice i na taj način se suočavali sa svojom tremom, osjetili što znači imati podršku prijatelja i tjerali suze na oči onima koji su ih imali čast gledati. Opće veselje je nastalo kada je njihov Toni zasvirao pjesmu „Mi plešemo“ te su svojim ručicama i nožicama veselo mahali i skakutali po pozornici i na neočekivane prekide glazbe u potpunosti zaustavljali svoje pokrete.

Druga skupina, djeca od sedam do deset godina, također petnaestak njih, posebnu je pažnju posvetila Antinom velikom medi te su mu i pjesmu napisali i otpjevali. Posebno smo uživali kada su pjesmom „Moj most“ uz zvukove bubnjeva i gitare kazali gledateljima da je most metafora našeg suživota, spoj svih naših različitosti i veza koja stvara prijateljstva za cijeli život.

U trećoj skupini sudjeluju naši „veliki“, petnaestak dječaka i djevojčica uzrasta od jedanaest do petnaest godina. Oni nisu pjevali, ali su svojim osjećajem za ritam, bubnjanjem, osmijesima na vedrim licima, pod budnim okom njihovog voditelja Tonija, atmosferu u dvorani doveli do usijanja. Spoj udaraca bubnjeva i oduševljenog pljeska publike je teško dočarati.

Postoji i četvrta skupina koja dolazi na radionice Muzikoterapije, to je grupa žena i majki djece koja sudjeluju u različitim aktivnostima unutar Male škole, no ovaj puta nisu nastupale na oglednom satu. Ispoštovali smo činjenicu da su njihovi udarci po bubnjevima isključivo za njihovu dušu.

Tijekom ove školske godine na radionice Muzikoterapije je dolazilo 45 djece, od toga njih petnaestak iz Ustanove za prihvat i odgoje djece „Mala škola“, a ostatak su djeca iz grada. Važno je naglasiti da ih je samo četvero bilo spriječeno doći na ogledni sat. Sve ovo je pokazatelj da su djeca prepoznala da je izuzetno važno da nikada nisu sami, da kroz glazbu, igru, zabavu i druženje mogu učiti o sebi, svojim osjećajima i razvijati osjećaj za drugoga.

Od srca zahvaljujemo na radu i trudu voditelju radionice našem Antonu Pešikanu, djeci i roditeljima na susretljivosti, razumijevanju i suradnji, našim prijateljima i dobročiniteljima te našoj djeci i odgajateljicama iz Male škole koji su se trudili biti dobri domaćini.

Odgajateljica Sanja Franjić